"Ona je malo svojeglava, takve je naravi. Ali ume da bude pravi anđeo. Zavolet' ćeš je već"

Veliki, jedan, jedini i neponovljivi Balašević je rekao neke od najlepših stihova, kao na primjer cela sledeća pesma. 


Dal' se bar ponekad seti plasim se da ne prosto, k'o u opereti, sklopilo se sve violinist, tuzni pajac lepa zena i tokajac a kulise, zavejani grad

Vodila me kud je htela dobar sam ja gost Veresmarti, citadela i lancani most zavejani trg heroja gde pozeleh da je moja i da uvek bude kao tad

Ref. Zvonio je cimbal neku tuznu staru stvar molila me da joj pisem jednom bar zateklo je jutro snezno same zvezde dve ljubila me nezno, k'o nijedna pre pogledom sam posle dugo pratio njen trag zavejanom ulicom Szentharomsag plasila me slutnja neka znao sam od pre sve izgleda iz daleka drukcije

Srce malo jace bije kad se setim nje a Listove rapsodije bude stare sne eh, da mi znati gde je dal' se seti kada veje il' u inat drugog ljubi tad

Ref. Sve izgleda iz daleka drukcije sve izgleda iz daleka drukcije

Napomena: Preuzimanje ovog sadržaja je dozvoljeno samo ukoliko navedete izvor uz OBAVEZNO linkovanje našeg domena i originalnog članka!

Pokreće Blogger.