Dzaba bilo konja vranih, po livadi razigranih, dzaba bilo sata i salasa, kada nisam s onom koju volem

Znate l' pricu o Vasi Ladackom i ja sam je tek onomad cuo jednom devet dana nije izlazio iz birtije kazu da je bio cudna sorta 


Otac mu je bio sitni paor 'ranio je sedam gladnih usti mati mu je bila plava tiha, nezna, jekticava umrla je s trideset i nesto

Imali su par jutara zemlje malu kucu na kraju sokaka na astalu navek hleba taman tol'ko kol'ko treba al' je Vasa hteo mnogo vise

Zeleo je konje vrane, po livadi razigrane sat sa zlatnim lancem i salase zeleo je njive plodne, vinograde blagorodne u karuce pregnute cilase ali nije mog'o da ih ima Voleo je lepu, al' sirotu uz'o bi je samo da je znao voles jednom u zivotu sad bogatu il' sirotu to ne bira pamet nego srce

Sve se nad'o da ce ljubav proci zanavek je otis'o iz sela nikad nije pis'o nikom venc'o se sa mirazdzikom jedinicom, kcerkom nekog gazde

Dobio je konje vrane, po livadi razigrane sat sa zlatnim lancem i salase dobio je njive plodne, vinograde blagorodne u karuce pregnute cilase sve je im'o - nista im'o nije Propio se, nije proslo mnogo dusu svoju djavolu je prod'o znali su ga svi birtasi trazio je spas u casi ali nije mog'o da ga nadje

Mlad je, kazu, bio kad je umro 'sred birtije od srcane kapi klonula mu samo glava ko da drema, ko da spava i jos pamte sta je zadnje rek'o

Dzaba bilo konja vranih, po livadi razigranih dzaba bilo sata i salasa dzaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih dzaba bilo karuca, cilasa kada nisam s onom koju volem kada nisam s onom koju volem

Znate l' pricu o Vasi Ladackom i ja sam je tek onomad cuo cak i oni slicni njemu kada razmisle o svemu kazu da je bio cudna sorta

Napomena: Preuzimanje ovog sadržaja je dozvoljeno samo ukoliko navedete izvor uz OBAVEZNO linkovanje našeg domena i originalnog članka!

Pokreće Blogger.